Ne volim kišu u gradu, ali u bašti je obožavam.
Čim nebo promeni boju i prvi oblačak ispusti svoje kapljice, grad odjednom postaje haotičan. Automobili prskaju ljude dok prolaze, trube odjekuju na svakom uglu, a nervozni prolaznici žure s namrgođenim licima sudarajući se kišobranima. Sve to samo pojačava moje loše raspoloženje i želju da što pre pobegnem kući.
Međutim, u bašti se dešava sasvim suprotna scena. Kada kiša počne da pada, sve postaje tiho i mirno. Ritualno izlazim na nadstrešnicu i divim se prelepom prizoru biljaka koje radosno prihvataju svaku kap kiše. Gledajući ih, osećam se kao da je bašta oživela i da kiša donosi neku čarobnu energiju.
Kapljice kiše koje se zadržavaju na cveću i listovima biljaka su mi posebna zanimacija za posmatranje. Zvuci kiše me opijaju, dok ona nežno tapka po tlu stvarajući svoj jedinstven ritam.
Tmurno vreme u bašti me smiruje i donosi mi neku vrstu unutrašnjeg mira. Upravo u tom spoju kiše i prirode pronalazim neopisivu lepotu koja me ispunjava radošću.
Ovaj rolat sa maskarpone sirom je filovan baš ispod ove nadstrešnice dok su biljke uživale u svom sada već svakodnevnom tuširanju ovog proleća. Kada je kiša stala, nisam mogla da odolim bojama i svetlu, pa sam ga servirala na sto kako bismo uživali u ukusima a i ja u pravljenu fotografija po ovako romantičnom vremenu.
Biskvit za ovaj rolat se pravi od belanaca. Nije previše sladak, tako da će biti pravi osvežavajući kolač za sve nas koji više volimo umerno slatke dezerte.
Punite ga jagodama ili bilo kojim sezonskim voćem, najbolje onim tek ubranim posle kiše u vašoj baštici. 🙂
Kao i uvek, čekam utiske kada probate recept!