Kada sam bila na samim počecima svog malog biznisa, mislila sam da sam pravi srećnik jer moj posao nije stresan i vrlo lako mogu da organizujem svoje radno i slobodno vreme.
Koliko sam samo naivna bila, tek sada vidim. I iskrena da vam budem užasno mi je simpatična ta mlada i neiskusna Sonja. Danas je situacija u toliko drugačija da sam morala da se podvrgnem ozbiljnim merama kako bih organizovala svoje dane i projekte.
Mnogo toga se promenilo od tih samih početaka, ali osećaj odgovornosti prema rokovima nikada. Ne znam koliko posla da imam i šta da mi se u tom trenutku dešava u životu, sve mora biti završeno na vreme. U suprotnom, savest mi postane toliko glasna da noću ne mogu da zaspim.
Uzela sam jedan slobodan dan, sela sam sama sa sobom i krenula da razmišljam na temu organizacije vremena, posla i produktivnosti. Glavni zaključak do kojeg sam došla je i taj da ne smem nikada sebi da dozvolim da se osećam pod stresom i da nešto moram da uradim po svaku cenu. Nisam lenja, nego se bavim kreativnim poslom i ukoliko nemam izbistrene misli i vremena za sve moje prohteve, verujem da neću biti u stanju da dam sto posto sebe na svakom projektu.
Tada je nastao i plan, kog se sada, godinu dana kasnije uglavnom uvek pridržavam. Ustajanje u 7h, sem nedeljom. Dozvolila sam sebi čak 30 minuta, koji se povremeno pretvore u 45 minuta, za ispijanje prve jutarnje kafe.
U ovom periodu dana ne volim da eksperimentišem sa svojom kafom. Tada uvek bude jedna na brzaka, jaka, crna da prostruji krv i pokrene misli. Do 8 sam već doručkovala, pogledala svoje obaveze za taj dan i spremila se za odlazak do studija.
Od 8 i 30 moj radni dan u studiju počinje. Red slikanja, red emailova, red nerviranja, red kuvanja. Osobina koju sam vremenom polako počela da korigujem je brzanje. Istrenirala sam sebe da usporim, udahnem duboko kada ne ide i tek onda nastavim dalje. Takođe, veče pre sam pažljivo isplanirala svaku scenu koja treba da se fotografiše, tako da ne dođem u situaciju da nemam inpiraciju na licu mesta.
Kada nešto ne ide kako treba, a verujte mi ovo se dešava mnogo češće nego što možete da zamislite, i taktika sa “uspori, diši” više ne pali… Onda sledi pauza za odmor misli.
Imam tu sreću da mi se studio nalazi potpuno osmaljen u prirodi. Baš zbog toga ove pauze volim da provodim ispod trešnje. Spremim si kafu. Izbor najčešće padne na Doncafé 3 sec 2 1 black kafu.
Doncafé 3 sec 2 1 black je nova domaća kafa koja se sprema za par sekundi. Kesica kafe će vam biti dovoljna za jednu šoljicu užitka. Dovoljno je da kafu iz kesice sipate u omiljenu šoljicu, prelijete vrućom vodom, i dobićete 100% tursku kafu. Za par sekundi, imam svoju kafu.
Nema nikakve frke oko pripreme. Tada mi je samo važno da dobijem svoju dozu odmora, kofeina i da ne trošim vreme na nepotrebne korake.
Kolače ili neki drugi zalogaj uvek imam uz sebe takođe. Zavalim se u svoju omiljenu stolicu. U jednoj ruci kafa u drugoj kolač, slušam ptice. Priroda mi je večita inspiracija. Šta god da se desi, ona nađe svoj put da nastavi dalje. Ovih par minuta mira mi mnogo pomognu.
Završavam sve što je ostalo nedovršeno. Ručam i bežim nazad u grad. Do 18h sam već prebacila sav materijal na računar. Napisala sam detaljan plan za sutra. Bacam se na kuvanje, odlazim u prodavnicu i pripremanje nove hrane za sutrašnje slike.
Veče provodim odmarajući se uz neki novi film ili seriju. Netflix zavisnik sam, i volim da posle 21h uopšte ne mislim o poslu. Pored pauze za omiljenu kafu i klopu, ovo je takođe nešto što ne preskačem.
Ne postoje izgovori i niti bilo koji toliko hitni poslovi koji ne mogu da sačekaju da napunimo baterije i vratimo se nazad u kolosek. Tek nakon što sam sebe naučila da ne osećam grižu savesti kada uzimam predah od posla, uspela sam u potpunosti da zavolim ovo što radim, čak i u najstresnijim momentima. Nije problem u poslu, obavezama i problemima već samo u nama i načinu na koji tretiramo sebe i njih. Savet zlata vredan :)
Na kraju posta ćete pronaći recept za ove kolače sa čokoladom i kafom. Super su ukusni i zasitni, tako da polako sa njima. Par komada dnevno će vam biti skroz dovoljno :)
Rutina kao neizostavan deo dobre organizacije. Meni je takođe dosta pomogla Getting things done metodologija pomoću koje organizujem svoje projekte i aktivnosti i pomaže mi da mi, kako Dejvid Alen (autor istoimene knjige) naziva to stanje, um bude kao voda. To je pratilo prelagođavanje na neke alate koji mi pomažu u tome (Trello, Google Calendar…). Svakako, ukoliko imaš vremena, preporučujem da pročitaš, možda bude od pomoći za još bolju organizaciju ;)
Veliki pozdrav!